Đakovo

Povijest

Povijest Đakova počinje u 11. stoljeću, ali područje Đakovštine naseljeno je još u neolitiku, negdje oko 5500 godina prije Krista. U doba cara Augusta, početkom 1. stoljeća prije Krista, Rimljani osvajaju Ilirik. Presudna bitka vodi se u močvarama i šikarama oko rijeke Vuke, na rubovima Đakovštine, 9. godine poslije Krista. Nedaleko od današnjeg Đakova nalazilo se rimsko naselje Certissia. Iz rimskoga doba sačuvani su brojni nalazi koji se čuvaju u Muzeju Đakovštine.
Đakovo se prvi puta spominje u poznatim pisanim dokumentima 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine. Od tada počinje povijest biskupije u Đakovu. Đakovo je i danas biskupski grad – sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sam grad se u pojedinim periodima svoje povijesti spominje pod sličnim imenima: DYACO, DIACO, DYACOW…
Godine 1536. Đakovo su zaposjeli Turci i vladali gotovo 150 godina – grad tada dobiva naziv JAKOVA, a imalo je rang “kaze” tj. kotara. Po slavnom turskom putopiscu Evliji Ćelebiji, Jakova je bila poznata po pašinim dvorima i lijepim džamijama: Hadži-pašinoj, Kaston-pašinoj i Ibrahim-pašinoj. Ostala je sačuvana ova potonja, ali pretvorena u katoličku crkvu Svih Svetih.

Foto: Silvija Butković